Ako u naše doba zaista postoji idealan investitor, to je Rolf Fehlbaum. Od 1977. godine upravlja tvrtkom za proizvodnju namještaja Vitra, koju je u Weil am Rheinu osnovao njegov otac (© Fehlbaum) 1934. godine kao tvrtku srednje veličine usmjerenu sadržajno utemeljenom dizajnu. No, prije nego što je Rolf Fehlbaum preuzeo vođenje tvrtke, bavio se je filozofijom, sociologijom, između ostalog radio je i za bavarsku komoru arhitekata. Stoga se može mirno reći da razvoj tvrtke Vitra nikada za njega nije predstavljao samo gospodarski interes, nego uvijek i društveni, kulturni. Iako o tome nerado govori, on mnogo zna o arhitekturi.

Početak jedinstvene arhitektonske strategije Rolfa Fehlbauma povezan je s jednom katastrofom. Godine 1981. u velikom je razornom požaru stradala većina zgrada tvrtke, što ih je prisilio na potpuno novi početak. Rolf Fehlbaum angažirao je tada mladog Nicholasa Grimshawa, koji je upravo postao poznat po svom projektu Herman Miller Assembly Plant (1976.) za nove proizvodne hale i za izradu masterplana. Tada je Fehlbaum otkrio i Franka O. Gehryja - kojemu je Muzej Vitra 1989. godine bila prva zgradu u Europi, još prije nego što mu je povjeren Guggenheim Bilbao – na samom vrhuncu njegove kreativne faze dok još nije uz pomoć svojeg softwarea postao arhitektonskim recidivistom. Tada je zapravo krenula Vitrina priča. Prva realizirana zgrada Zahe Hadid 1993. bio je vatrogasni dom tvrtke Vitra, slijedio je Tadao Ando s konferencijskim centrom, dok je 1994. Alvaro Siza y Vieira projektirao još jednu proizvodnu halu...